Tesla i kuglaste munje

Kuglasta je munja najneobičnija i najrjeđa od svih atmosferskih pojava. Fenomen koji se pojavljuje na mjestima i u prilikama gdje se najmanje očekuje, iznenađujuće je zapostavljen u godini Nikole Tesle, briljantnog znanstvenika, koji ga je predano proučavao. Tesla je tvrdio da ih je potpuno razumio, ali je, shvativši njihov razoran vojni potencijal, zapisao da će tajna o kuglastim munjama završiti s njime u grobu.Jedan od prvih zabilježenih slučajeva susreta s kuglastom munjom potječe iz XVI. stoljeća, kada je jedna zapalila ljubavnicu francuskog kralja Henrika II.Povijest također kaže da su i rođenje slavnog Nostradamusa 14. prosinca 1503. u Saint Remyju u Provansi obilježile kuglaste munje kojima je vrvjelo nebo nad gradom te noći. U modernim vremenima o tim su prelijepim, sjajnim, električnim sferama javljali i opisivali ih piloti tijekom leta, vidjeli su ih iz podmornica, na ratištima, u obiteljskim kućama. Oni koji tvrde da su ugledali NLO, mogu biti 90 posto sigurni da su ugledali kuglastu munju.Iako kuglaste munje uglavnom snažno eksplodiraju, ponekad jednostavno “ispare”.– Još nije potpuno jasno kako kuglaste munje nastaju. Prvi tko ih je razumio intuitivno bio je Nikola Tesla. U svom članku “Bežični prijenos električne energije”, objavljenom 5. ožujka 1904., napisao je da je shvatio kako nastaju i uspio ih umjetno proizvesti u svom laboratoriju u Colorado Springsu. Poslije, shvativši njihov potencijal kao razornog oružja, izjavio je da će njihovu tajnu sa sobom ponijeti u grob. Tesla ipak vjerojatno nije shvaćao i njihovu teoretsku pozadinu. U svakom slučaju kuglaste su munje usmjerena energija, što je Tesla intenzivno proučavao.Ogromnu količinu energije zarobljenu na tako malom prostoru prvi je u listopadu 1936. izračunao B. L. Goodlet. Njemu je pred nosom jedna kuglasta munja promjera 10 do 15 centimetara ušla u prostor gdje je radio i sletjela ravno u posudu sa 16 litara vode. Voda je u trenutku proključala i gotovo sva isparila. Voda koja je ostala, bila je vrela i nakon dvadeset minuta hlađenja. Goodlet se odmah bacio na posao. Izmjerivši koliko je vode ishlapjelo ključanjem, te koliko je energije potrebno uložiti za to, kao i za taljenje telegrafskog voda te za spaljivanje okvira prozora što se sve našlo kuglastoj munji na putu i na što je trošila energiju, izračunao je o kakvoj se koncentraciji energije radilo u fenomenu kojemu je svjedočio. Ispalo je da je ta mala kuglasta munja, mase tek nekoliko grama, sadržavala više od jednog kilovatsata energije!Toliko energije po jedinici mase koliko ima kuglasta munja, nema ni jedan danas poznati spremnik energije. Praktične vrijednosti razumijevanja i iskorištavanja fenomena kuglaste munje bile bi stoga od velike gospodarske vrijednosti. O vojnoj tehnologiji da ne govorimo. Stoga su ih još od doba Tesle mnogi nastojali umjetno proizvesti. Nekima su cijeli laboratoriji odletjeli u zrak, ali nisu uspijevali. Kako to obično biva, rješenje je bilo nadohvat. Dvojici braće Kennethu L. Corumu i Jamesu F. Corumu 1989. palo je na pamet da naprave aparat, doslovno slijedeći Teslinu “kuharicu”. Imali su tvrtku koja se i inače bavila Teslinim patentima, pa im je pokus uspio vrlo brzo uz pomoć dvaju oscilatora različitih frekvencija. Zahvaljujući Internetu, danas se svatko tko je voljan eksperimentirati vrlo jednostavno može domoći skica za konstrukciju vlastitog aparata. Međutim, praktična primjena ovog ploda Teslina genija, čije bi posljedice bile revolucionarne, još visi u zraku.Do kuglastih munja Tesla je došao istraživanjem načina bežičnog prijenosa elektromagnetske energije, što mu je bila osnovna preokupacija tijekom cijelog istraživačkog vijeka. To nije zaboravljeno. Prije dvije godine izrađena je analiza tržišta, kako bi se izračunale uštede energije, ako bi se ostvarivao bežični prijenos struje. Ako smo nakon gotovo jednog stoljeća naučili donekle svladati kuglastu munju, možda ni bežični prijenos energije nije daleko.Kuglaste munje sačinjene su od plazme. Plazma je visoko ionizirani plin, u kojem je naboj elektrona uravnotežen nabojem pozitivnih iona, tako da je, kao sustav, električno neutralan. Plazma nastaje izlaganjem plinova električnom ili elektromagnetskom polju pri niskom tlaku. Iako mnogi i danas pokušavaju objasniti prirodu kuglaste munje, nije dokraja razjašnjeno kako te, električno nabijene čestice, koje međusobno djeluju električnim i magnetskim silama, ostaju u ograničenom volumenu. Što se sve – pa i u obliku kuglaste munuje – ne raspadne nego se još i giba, misterija je više! Razumijevanje načina na koji plazma sama sebe održava u ograničenom prostoru bilo bi ključ ostvarivanja kontrolirane termonuklearne fuzije, procesa koji bi, oponašajući “izgaranje” Sunca, čovječanstvu dao neograničene količine “čiste” energije. Plazma se kao stanje pojavljuje od postanka svemira i zapravo je iz nje većina vidljiva svemira. Nastaje pri udaru munje, čini polarnu svjetlost, a njena dva najpoznatija oblika čovjek zove Sunce i plamen. Nikakvo čudo što je baš Tesla konstruirao uređaj kojim je dobio plazmu pomoću struje od raznih plinova.